Obučen u bijelu haljinu

Mladić je uspješno položio ispit i sad ga čeka učenje. S time kad je zaključio test vode. vazduha, vatre i zemje bio je spreman primiti znanje o 22 slike na stjenama u velikoj dvorani Hrama. One če mu pomoči razumjeti i sa time če završiti sa drugim djelom… a prije toga treba da se očisti i za sobom ostaviti tragove prošlosti, jer če samo tako razujeti, znati… I to je to, što si sve vrijeme želi. Ponekad potpuno padam u tu pričuj er ako ju pravilno protumačimo lakše razumijemo sebe i svoj put života, unutrašnjost i to onu, koja je samo moja… kao onu u odnosu spoljašnog svijta. I ja želim znati zato uvjek sa euforijom putujem sa mladićem i to onim u meni.Mladić je uspješno položio ispit i sad ga čeka učenje. S time kad je zaključio test vode. vazduha, vatre i zemje bio je spreman primiti znanje o 22 slike na stjenama u velikoj dvorani Hrama. One če mu pomoči razumjeti i sa time če završiti sa drugim djelom… a prije toga treba da se očisti i za sobom ostaviti tragove prošlosti, jer če samo tako razujeti, znati… I to je to, što si sve vrijeme želi. Ponekad potpuno padam u tu pričuj er ako ju pravilno protumačimo lakše razumijemo sebe i svoj put života, unutrašnjost i to onu, koja je samo moja… kao onu u odnosu spoljašnog svijta. I ja želim znati zato uvjek sa euforijom putujem sa mladićem i to onim u meni.

U sredini je bilo malo jezero. Vrhovni svećenik je govorio: »Danas počinje za tebe novi život. Ti si doživio nešto duboko, potresno, ti to nikada nećeš moći zaboraviti. Današnji dan dijeli tvoj život u dva nejednaka dijela. Izza tebe je tvoja neiskusna mladost, pred tobom put svijetlom ispunjen koji vodi prema gore. Današnji dan tebe nije ništa novog naučio. On je samo dokazao da ti možeš biti odvažan, da znaš šutiti i vladati svojim ćutilima. Ono ali što češ ovdje ućiti, što češ kasnije kod svog posvećenja viditi učiniti će te jednim drugim – koji će znajući ići svojim putem, od rođenja do smrti i dalje kroz kraljestva smrti i života. Stani u ovo jezero, sine moj, i izvrši sveto pranje.«
Mladić je stupio u vodeni grob. »Ova je voda grob tvoje prošlosti, ulaženjem ti ju odlažeš. Ali voda ti također kaže da nakon izlazka smtr nad tobom više nema moći i da ti u grobu nećeš ostati. Uroni. Ostavi svoj ogrtač i košulju u vodi u znak da tvoj odloženi omot također ostaje u grobu.« Mladić je uronio i ustao. »Obucite ga u bijelu haljinu Ozirisovih svećenika,« naložio je vrhovni svećenik. »Ti si sada naš brat, ti si svečenik. Ti si nastupio put, stojiš ali sasvim na početku. Put ima mnogo stepenica. Izpita više nema ali mnoge pouke imati češ primiti i doživiti veliki put, posvećenje. Sada se odmori i dođi sutra u vrijeme jutranjih vježbi pred izlaz Sunca u veliku dvoranu.«
Vrhovni svećenik se udaljio. Jedan mladi svećenik pristupio je mladiću: »Dođi, ja ču ti sada pokazati tvoj stan.« Šuteći vodio je svećenik novajliju kroz razne hodnike i odaje u slobodu. Svijetleći mjesac obasjavao je plavkastu noć. Lijep vrt kroz koji je protjecao kanal napajajući nekoliko četverouglastih jezera. Mnogo lotosovog cvijeta. Na obalama visoke palme koje bacaju duge sjene. U vrtu razasnute male kuće sa plitkim krovima. Posvuda cvijeće i cvatuće grmlje. Čitavo opkoljeno visokim zidom. Mladić se ogledavao: »Ovdje još nikada nisam bio.«
»To su stanovi za naoženjene svećenike. Neofiti u te vrtove nemaju pristupa.«
»Tko obrađuje te površine?« pitao je mladić pokazujući na gredice s prekrasnim cvijećem i velikim bundevama.
»Robovi.«
»Da li jih Hram kupuje?«
»O ne, to ne trebamo.«
»Kako to?«
»Tko posljedni ispit ne položi, tko se preda opojnosti ćutila spasio je doduše svoj život ali je zato svoju svobodu izgubio, on pod prijetnom kazne smrti ne smije napustiti sveti okrug. Da ti nisi danas nubijku odbio bio bi sada rob. Nubijke mi kupujemo, ako joj uspije da neofita zavede ona dobiva slobodu. Ona to znade i zato se trsi…«
Mladić je tiho hvalio nebesima i pitao: »Da ja iz bunara nisam našao izlaz, šta bi bilo?«
»Mi smo već mnogo leševa odanle izvadili. Nije svako sposoban biti svećenik Ozirisa. Mi nikoga ne nagovaramo. I tebi je bilo stavljeno na volju da odstupiš. Ali vrata oltara se ne otvaraju onima, koji se vrate. Pred nekoliko godina jedan je neofit pod oltarom umro od gladi, koji se pred provalijom okrenuo…Ovo je tvoj stan.«
Pokazao je na jednu malu urednu kuću koja je utajala u sjeni nekoliko velikih palma. »Ako želiš prijatelje ili rođake primiti to možeš učiniti u predvorju Hrama. Ovamo imaju pristup samo svećeniki i njihovi robovi, Tvoji će se rošaci veseliti viditi te u košulji svećenika. A sada pićni. Prije izlazka Sunca doći ću po tebe… ići čemo vrhovnom svećeniku.«
Mladić se bacio na ležaj svoje kuće. Kroz vrata i prozor ulazio je svježi noćni zrak. Pokrio se sa dekom. U jezeru ispod lotosovog cvijeta oglašavale su se žabe. Umoran od tolikih doživljaja je zaspao.